Dekret Alhambra i Progon iz Španjolske
U srpnju 1492. kralj Ferdinand i kraljica Isabella iz Španjolske izdali su Dekret Alhambra, naredivši svakom Židovu da napusti Španjolsku. Oni koji su ostali imali su samo dva izbora: preći na kršćanstvo ili odmah otići. Obitelji koje su živjele u Španjolskoj više od 1.000 godina bile su prisiljene napustiti svoje domove, poslovne prostore i sinagoge. Progon je bio apsolutan i razoran.
Neuspjeh kršćanske Europe
Dok su židovski izbjeglice tražili utočište, nijedno kršćansko kraljevstvo u Europi ih nije primilo. Situacija je postala gora kada su neki brodovi s izbjeglicama opljačkani od strane vlastitih kapetana, dodajući tragediju već očajničkom egzodusu. U cijeloj kršćanskoj Europi nije bilo utočišta ni dobrodošlice za raseljenu židovsku populaciju.
Osmanska reakcija
Kada je sultan Bayezid II u Istanbulu čuo vijesti o progonu, nije oklijevao. Poslao je cijelu osmansku mornaricu, pod zapovjedništvom admirala Kemala Reisa, ne za rat, već za spašavanje. Sultan je izdao proklamacije diljem svog carstva, dočekujući svaku židovsku izbjeglicu, nudeći im državljanstvo i zaštitu. Više od 150.000 židovskih izbjeglica evakuirano je u osmanske zemlje, a mnogi su se naselili u velikim gradovima uključujući Solun, Istanbul, Izmir i Edirne. Solun je postao toliko gusto naseljen židovskim životom da je dobio novo ime: Jeruzalem Balkana. Dok je kršćanska Europa zapisana u povijest kao zlikovac ove priče, Osmansko Carstvo koje je spasilo ove izbjeglice rijetko se spominje u povijesnim zapisima.